Maj – mjesec kada podsjećamo svijet (i sebe) da je u redu ne biti u redu

Maj je mjesec svijesti o mentalnom zdravlju – ali briga o duši ne traje samo 31 dan. Ovaj članak je podsjetnik da nije sramota osjećati, da nije slabost tražiti pomoć – i da je najvažnije znati da nismo sami.

2 min read

I da briga o mentalnom zdravlju nije luksuz, već potreba.

Postoje dani koje ne vidi niko.
Dani kada ustajemo umorni iako smo spavali.
Dani kada osmijeh nosimo kao masku, a tišina nas guši iznutra.
Dani kada nas misli ne puštaju, kada je umor dublji od tijela, i kada ne znamo objasniti zašto, ali znamo da nismo dobro.

Maj je mjesec kada se o tome govori više.
Ali istina je – za mnoge, to traje cijelu godinu.

Mentalno zdravlje je stvar svakog dana, svakog čovjeka, svake profesije.

Nema „tipičnog izgleda“ depresije.
Anksioznost ne nosi oznaku.
Stres ne bira idealan trenutak.
I trauma ne pita za godine.

Svi mi nosimo nešto.
Neki nose visoko, neki duboko.
Neki u osmijehu, neki u tišini.

Zašto je važno da o tome govorimo?

Zato što šutnja hrani sram, a sram nas udaljava jedne od drugih.
Zato što još uvijek postoje ljudi koji misle da tražiti pomoć znači slabost.
Zato što mnogi vjeruju da moraju „funkcionisati“ i kad im duša puca.
Zato što postoji neko ko sada čita ovo – i misli da je sam.

Nisi.

Kako možeš podržati mentalno zdravlje – svoje i tuđe?
  • Slušaj više nego što savjetuješ. Ponekad je prisutnost ljekovitija od riječi.

  • Prestani koristiti „budi pozitivan“ kao flaster. Ne rješava se bol motivacijom – već razumijevanjem.

  • Podrži, ne popravljaj. Neko ti se ne otvara da bi bio „popravljen“ – već da ne bude sam.

  • Traži pomoć. Ne kad „zagusti“, već kad osjetiš da ti treba. I u tome nema stida – samo hrabrosti.

  • Pričaj o tome. Svaki put kad neko otvoreno govori o mentalnom zdravlju – ruši se još jedan zid tišine.

I za kraj...

Briga o mentalnom zdravlju nije modni trend.
Nije dan u kalendaru.
Nije simbol na društvenim mrežama.

To je način na koji živimo.
Način na koji se odnosimo prema sebi.
Način na koji gledamo druge – ne kroz rezultate, nego kroz čovjeka.

Zato ovaj maj posvećujemo ne samo svijesti – nego istinskom razumijevanju.

I ako danas osjećaš da ti je teško – znaj da si viđen.
Možda još nisi ispričao svoju priču. Možda se još ne usuđuješ reći sve što osjećaš.
Ali tvoje osjećanje je važno. I ti si važan.

Mentalno zdravlje nije luksuz.
To je tiho, svakodnevno njegovanje onog što nas čini ljudima.
A maj je samo podsjetnik – da nikada ne prestanemo gledati jedni druge stvarno.