Zašto se stalno vraćamo istoj muzici, serijama i filmovima?
Ovaj članak istražuje kako poznati sadržaji postaju naši emocionalni oslonci kroz nostalgiju, sigurnost i regulaciju emocija. Kroz lični primjer serije "Friends", otvaram pitanje: da li se možda vraćamo starom jer se bojimo zakoračiti u novo?
Tea Manko
2 min read


Ponekad, dok u tišini dana ili noći posežemo za onim "jednim" albumom, pjesmom, filmom ili serijom ne pitamo se zašto baš to? Zašto nas neki sadržaji zadrže godinama, a novi prolaze kroz nas bez tragova?
Ovo pitanje postavila sam sebi i malo dublje istražila razloge zašto je to tako.
Naime, shvatila sam da godinama iznova gledam seriju "Friends", ne zato što ne znam šta će se desiti, nego upravo zato što znam. Ta poznata rečenica, smijeh publike, toplina scene...vraća me u vrijeme kad je sve bilo jednostavnije, kada sam se osjećala sigurno, kada sam bila ja… možda čak i više nego danas.
Naše emocije vole poznato. Kada puštamo istu pjesmu koju smo slušali dok smo se zaljubljivali, tugovali ili sanjali o nečemu zapravo se ponovno povezujemo sa sobom u tim trenucima. Poznata muzika ili serija postaje emocionalna vremenska kapsula. Ona nas vraća u doba kada smo osjećali bolje, intenzivnije, ili se osjećali više mi.
Ponovno gledanje iste serije često nema veze sa radnjom, već s osjećajem koji ona u nama budi. To je emocionalna sigurnost, predvidljivost u svijetu koji je često haotičan. Kada znamo šta dolazi, osjećamo da ipak imamo kontrolu nad makar nečim.
U psihologiji, ovakve navike spadaju pod strategije emocionalne regulacije. Umirujuće rutine (poput iste playliste pred spavanje) pomažu našem nervnom sistemu da se opusti. Posebno kod osoba koje su često pod stresom ili se bore sa anksioznošću, poznate melodije djeluju terapeutski.
Nostalgija nije bijeg od stvarnosti, ona je podsjetnik na naš identitet. Vraćamo se onome što smo voljeli da bismo se podsjetili ko smo i ko želimo da budemo. I to je u redu. Neki od nas još uvijek traže sigurnost u melodijama iz djetinjstva jer nismo nikada imali priliku da ih "otpjevamo do kraja".
A sada glavno pitanje jeste kada to postaje znak da nešto treba da se promijeni?
Ako primijetimo da izbjegavamo nove sadržaje, ljude ili iskustva i stalno se držimo poznatog, možda je vrijeme da se zapitamo:
Šta to pokušavam da izbjegnem?
Šta mi nedostaje danas što pokušavam pronaći u prošlosti?
Postoji li nešto novo čemu bih mogao dati šansu?
Slušati istu muziku ili gledati istu seriju nije slabost. To je naš način da se brinemo o sebi. Ali neka nas to ne spriječi da ponekad ugasimo autoplay i damo priliku nečem novom. Možda ćemo se iznenaditi koliko toga danas može da dotakne dušu samo ako joj damo prostor.
Jer čak i naša omiljena pjesma jednom je bila nepoznata.
Poslovni psiholog
Svaka promjena počinje iznutra.
Podrška
prijavite se na newsletter
kontakt@poslovnipsiholog.com
© Design by Blossom 2025. All rights reserved.